2007. sapran, papran: "Talijanski lik glasi zafferano (prvi suglasnik je zvučni labiodentalni afrikat "dz"; naglasak je na 3. slogu); mlet. lik glasio je krajem srednjeg vijeka caforan, ziafaran, zafaran. Najvjerojatnije je Marulić čuo mletački lik u kojemu je afrikat rezultirao sibilantom "s". ERHSJ, II, 601, s. v. papar, gen. papra, donosi, iz nekih sjevernih čakavskih govora primjere s "o" (popar i sl.). No budući da u Božavi(Dugi otok) dolazi papar, Marulić je vjerojatno rabio taj lik. Budući da inače nije poznat nominativ
papran, Marulić ga je po svoj prilici »izmislio« kao »odjek« prvog dijela te dijade."
2003. U članku se, na odabranim primjerima, razmatraju neki leksički slojevi 'Judite' M. Marulića u odnosu na suvremeni hrvatski književni i dijalekatni leksik te na leksik starohrvatskih pisaca. Dan je kratak osvrt na inojezične...