sapran, papran: "Talijanski lik glasi zafferano (prvi suglasnik je zvučni labiodentalni afrikat "dz"; naglasak je na 3. slogu); mlet. lik glasio je krajem srednjeg vijeka caforan, ziafaran, zafaran. Najvjerojatnije je Marulić čuo mletački lik u kojemu je afrikat rezultirao sibilantom "s". ERHSJ, II, 601, s. v. papar, gen. papra, donosi, iz nekih sjevernih čakavskih govora primjere s "o" (popar i sl.). No budući da u Božavi(Dugi otok) dolazi papar, Marulić je vjerojatno rabio taj lik. Budući da inače nije poznat nominativ papran, Marulić ga je po svoj prilici »izmislio« kao »odjek« prvog dijela te dijade."
