U Pokori, mladi dizač utega Vitomir Krpan upast će u vrzino kolo nevjerojatnog fenomena nestajanja slova iz već tiskanih knjiga. Tijek njegove privatne istrage dovest će ga u vezu s Ditom, a Dita korak dalje od njegova nesretnoga braka i korak bliže jednom starom izgubljenom izdanju Marulićeve Judite. Ova prava knjižarska knjiga svojim zamršenim zapletom, dramatičnim preokretima i brižno ocrtanim likovima zadržat će pozornost svih ljubitelja trilera s elementima fantastike, kao i onih koji do sada nisu upoznali Pavličićev opus.
2007. sapran, papran: "Talijanski lik glasi zafferano (prvi suglasnik je zvučni labiodentalni afrikat "dz"; naglasak je na 3. slogu); mlet. lik glasio je krajem srednjeg vijeka caforan, ziafaran, zafaran. Najvjerojatnije je Marulić čuo mletački lik u kojemu je afrikat rezultirao sibilantom "s". ERHSJ, II, 601, s. v. papar, gen. papra, donosi, iz nekih sjevernih čakavskih govora primjere s "o" (popar i sl.). No budući da u Božavi(Dugi otok) dolazi papar, Marulić je vjerojatno rabio taj lik. Budući da inače nije poznat nominativ
papran, Marulić ga je po svoj prilici »izmislio« kao »odjek« prvog dijela te dijade."