Razmišljamo o kulturnom i književnom kontekstu dvaju latinističkih izvješća o traumatičnome događaju hrvatske povijesti - porazu hrvatske plemićke vojske na Krbavskome polju. Izvješća su djelo papinskoga izaslanika Antonija Fabreguesa (ili Fabregnesa; on će kasnije djelovati na dvoru cara Maksimilijana i kralja Vladislava
II. Jagelovića). Radi se o dva pisma upućena Svetome Ocu iz Senja 8. i 13. rujna 1493. godine. (Fabregues se ondje nalazio zbog frankapanske opsade grada.) Kao svjedočenje iz prve ruke ovi su tekstovi naknadno priključeni poslanici koju je u ime pape Aleksandra VI. sastavio njegov tajnik Lodovico Podocathor (ili Podocatharo).
Tako oformljena cjelina širila se sjevernom Italijom (Milano, Modena i Mantova) u prijepisima, a Rimskim Carstvom Njemačkoga Naroda u obliku letka - inkunabule (Beč, Johann Winterburg nakon 2. listopada 1493.). Pismo od 13. rujna prepisao je u svoju rukopisnu zbirku Opus de antiquitatibus cum epitaphiis (München, Bayerische Staatsbibliothek, Clm 716) Hartmann Schedel, a na francuski ga je preveo i u svoju kroniku uključio burgundski ljetopisac Jean Molinet. Paralele s Fabreguesovim idejama i riječima postoje i u drugim dokumentima; kako u vremenski bliskima, a stilski znatno dotjeranijim tekstovima Jurja Divnića i Lodovica Podocathora, tako i
u strukturi i motivima Zapisa popa Martinca pa i u latinskim povjesnicama domaćih autora Ludovika Crijevića Tuberona i Ivana Tomašića (koji, poput Fabreguesa, naglašavaju ideju ,,rasapa hrvatske zemlje”).
%0 Journal Article
%1 jovanovic2012antonio
%A Jovanović, Neven
%D 2012
%J Povijesni prilozi
%K antiturcica popMartinac
%P 175-189
%T Antonio Fabregues o Krbavskoj bici
%U http://hrcak.srce.hr/76134
%V 41
%X Razmišljamo o kulturnom i književnom kontekstu dvaju latinističkih izvješća o traumatičnome događaju hrvatske povijesti - porazu hrvatske plemićke vojske na Krbavskome polju. Izvješća su djelo papinskoga izaslanika Antonija Fabreguesa (ili Fabregnesa; on će kasnije djelovati na dvoru cara Maksimilijana i kralja Vladislava
II. Jagelovića). Radi se o dva pisma upućena Svetome Ocu iz Senja 8. i 13. rujna 1493. godine. (Fabregues se ondje nalazio zbog frankapanske opsade grada.) Kao svjedočenje iz prve ruke ovi su tekstovi naknadno priključeni poslanici koju je u ime pape Aleksandra VI. sastavio njegov tajnik Lodovico Podocathor (ili Podocatharo).
Tako oformljena cjelina širila se sjevernom Italijom (Milano, Modena i Mantova) u prijepisima, a Rimskim Carstvom Njemačkoga Naroda u obliku letka - inkunabule (Beč, Johann Winterburg nakon 2. listopada 1493.). Pismo od 13. rujna prepisao je u svoju rukopisnu zbirku Opus de antiquitatibus cum epitaphiis (München, Bayerische Staatsbibliothek, Clm 716) Hartmann Schedel, a na francuski ga je preveo i u svoju kroniku uključio burgundski ljetopisac Jean Molinet. Paralele s Fabreguesovim idejama i riječima postoje i u drugim dokumentima; kako u vremenski bliskima, a stilski znatno dotjeranijim tekstovima Jurja Divnića i Lodovica Podocathora, tako i
u strukturi i motivima Zapisa popa Martinca pa i u latinskim povjesnicama domaćih autora Ludovika Crijevića Tuberona i Ivana Tomašića (koji, poput Fabreguesa, naglašavaju ideju ,,rasapa hrvatske zemlje”).
@article{jovanovic2012antonio,
abstract = {Razmišljamo o kulturnom i književnom kontekstu dvaju latinističkih izvješća o traumatičnome događaju hrvatske povijesti - porazu hrvatske plemićke vojske na Krbavskome polju. Izvješća su djelo papinskoga izaslanika Antonija Fabreguesa (ili Fabregnesa; on će kasnije djelovati na dvoru cara Maksimilijana i kralja Vladislava
II. Jagelovića). Radi se o dva pisma upućena Svetome Ocu iz Senja 8. i 13. rujna 1493. godine. (Fabregues se ondje nalazio zbog frankapanske opsade grada.) Kao svjedočenje iz prve ruke ovi su tekstovi naknadno priključeni poslanici koju je u ime pape Aleksandra VI. sastavio njegov tajnik Lodovico Podocathor (ili Podocatharo).
Tako oformljena cjelina širila se sjevernom Italijom (Milano, Modena i Mantova) u prijepisima, a Rimskim Carstvom Njemačkoga Naroda u obliku letka - inkunabule (Beč, Johann Winterburg nakon 2. listopada 1493.). Pismo od 13. rujna prepisao je u svoju rukopisnu zbirku Opus de antiquitatibus cum epitaphiis (München, Bayerische Staatsbibliothek, Clm 716) Hartmann Schedel, a na francuski ga je preveo i u svoju kroniku uključio burgundski ljetopisac Jean Molinet. Paralele s Fabreguesovim idejama i riječima postoje i u drugim dokumentima; kako u vremenski bliskima, a stilski znatno dotjeranijim tekstovima Jurja Divnića i Lodovica Podocathora, tako i
u strukturi i motivima Zapisa popa Martinca pa i u latinskim povjesnicama domaćih autora Ludovika Crijevića Tuberona i Ivana Tomašića (koji, poput Fabreguesa, naglašavaju ideju ,,rasapa hrvatske zemlje”).},
added-at = {2020-05-08T13:17:57.000+0200},
author = {Jovanović, Neven},
biburl = {https://www.bibsonomy.org/bibtex/2f0e5a496f17410cdd7636aead144abd2/braco},
interhash = {794e7e55ef87f247b11bb594fda85908},
intrahash = {f0e5a496f17410cdd7636aead144abd2},
journal = {Povijesni prilozi},
keywords = {antiturcica popMartinac},
pages = {175-189},
timestamp = {2020-05-08T13:17:57.000+0200},
title = {Antonio Fabregues o Krbavskoj bici},
url = {http://hrcak.srce.hr/76134},
volume = 41,
year = 2012
}